Samo tri sedmice ranije cijela zemlja, a dobrim dijelom i cjeli region, bili su prestravljeni stravičnim zločinom koji se 11. avgusta desio u Gradačcu. Uživo je tada, u Instagram live-u, N.S., dugogodišnji nasilnik i mahalski zlostavljač, prenosio trostruko ubistvo koje je tog dana u svom bjesomučnom nasilnom naletu počinio, usmrtivši pritome najprije svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, te oca i sina Onder. Tri sedmice kasnije, ništa se nije promijenilo. Pa, kako su i gdje, za samo tri sedmice s naših medijskih i virtuelnih radara, nestali femicid i nasilje nad ženama?
U sedmici koja je uslijedila nakon tog grozomornog zločina čuli smo i vidjeli svakojake rekacije, političke, medijske, aktivističke. Jedni su osuđivali medije zbog njihove komercijalizacije i etsradizacije, usljed kojih su nam servirali takve strahote petkom prijepodne, uoči vikenda, drugi su pozivali relevantne institucije, čiji su službenici uredno na godišnjim odmorima, na neku vrstu reakcije i zaštite, dok su oni koji imaju važnu političku poziciju, poput sarajevske gradonačelnice, uspjeli čak organizirati i protestnu šetnju ulicama Sarajeva, zahtjevajući ispunjenje “nekih zahtjeva” od vlasti kojoj gospođa rođena Londrc i sama pripada i koju kao gradonačelnica obnaša. A sve se to pritome dešavalo usred još jednog Sarajevo Film Festivala, koji su naši dežurni virtuelni filozofi i mislioci, a bogami i neki mediji, ocijenili kao previše glamurozan događaj za tako dramatičnu situaciju nastalu netom nakon gradačačkog pokolja, koju je zasigurno po njima najnormalnije trebalo otkazati.
