Je li vam se ikada dogodilo da “puknete” pred djetetom? Niste jedini. Stres je postao naša svakodnevica i sve češće dolazimo do točke pucanja, a pritom nas nerijetko okružuju djeca. Na našoj prvoj konferenciji “Izazovi suvremenog roditeljstva” Irena Orlović, osnivačica i direktorica tvrtke Harfa d.o.o., poručila je da si trebamo dozvoliti vikanje pred djetetom u stresnoj situaciji, ali nakon toga biti spremni mudro postupiti.
Pitajte dijete kako ono postupa u sličnim situacijama
“Trebamo si dozvoliti vikanje pred djetetom u stresnoj situaciji, ali da vičemo ono što je zaista unutra. Obično vičemo na dijete, a bilo bi bolje da kažemo ‘jako sam ljuta, ne mogu više, teško mi je’. Bilo što što osjećate iznutra, trebate to i verbalizirati“.
Ukazala je i na korak koji je potrebno napraviti kada prođe malo vremena.
“Kad sjednete s djetetom, imate neko druženje ili nešto slično, vratite se na taj trenutak i recite nešto poput ‘samu sebe sam iznenadila s tim što sam vikala i govorila, ne znam što mi je bilo. Onda pitajte dijete kako ono postupa u sličnim situacijama“.
Pročitajte više: Mogu li roditelji i tinejdžeri biti prijatelji?
Ne smijemo prebacivati odgovornost na dijete
Dodaje da je dobro spomenuti da ste zbunjeni, jer “generalno zaista jesam zbunjena, pitam se što mi se dogodilo“.
“‘Nisam to ja, to nije normalno, nije u redu’. Sve to možemo reći. Ne trebamo govoriti ‘tako sam postupila jer si u prolazu razbio čašu, trebaš paziti’, jer tako na dijete prebacujemo svoju odgovornost, svoje emocije…“.
Foto: Canva / Women in Adria
