Hrvatska javnost je s pravom šokirana izjavama predsjednika UGP-a, Borisa Podobnika. No rečeno je ono što je svima očito: hrvatskim građanima se stalno priča o povećanju standarda, a sve si manje mogu priuštiti i gurnuti su na periferiju. Istovremeno poduzetnici u ugostiteljstvu imaju problem sa zatvaranjem financijske konstrukcije unatoč visokim cijenama koje su primorani postaviti. Ni za jednu od tih činjenica nije kriv UGP, ali jest hrvatska stvarnost. Reakcije na izjavu Borisa Podobnika je pucanje po glasniku. Hrvatski građani nisu više dio te klijentele koja smatra advent u vlastitom gradu priuštivim. Izjave Borisa Podobnika nisu ni približno cinične kao što je cinično i toksično okruženje u kojem svi živimo i radimo.
UGP je jedna od rijetkih poduzetničkih udruga koja je jasno digla glas protiv korupcije kada se kralo od dječjih bolnica. Tada je malo tko reagirao na naše istupe. Građani moraju znati da razlika u cijeni između onoga što si mogu priuštiti i što poduzetnici su prisiljeni naplatiti je naplaćena u porezima, taksama i koncesijama. Od toga 4 milijarde EUR godišnje završi u korupciji, a ne za poboljšanje standarda hrvatskih građana. To je važan razlog zašto su cijene visoke, a plaće i standard niski. I zašto će ta razlika između cijena i standarda biti sve gora, ako ne kažemo DOSTA.
