Ako se stalno ispričavaš što postojiš, preuzimaš tuđu odgovornost samo da bi održala mir i ne možeš se sjetiti kada si zadnji put nešto napravila samo za sebe bez da si se osjećala krivom… znaj da nisi sama. Mnoge od nas u sebi nose utkan sindrom “dobre djevojčice”.
I ne, to nije kompliment. To je nevidljivi zatvor napravljen od tuđih očekivanja. I ti znaš to. Osjećaš to. Onaj čvor u želucu dok izgovaraš: “Ma naravno, sve je u redu.”. Onaj umor koji ne prolazi ni nakon osam sati sna. Onaj tihi bijes koji nemaš prema kome usmjeriti jer uvijek si ti ta koja rješava, smiruje i drži sve na okupu.
Hvala na interesu za naš sadržaj, registrirajte se za nastavak čitanja.
