Sjedim na jednom od brojnih sastanaka Uprave i jedina sam žena. Pripremamo privatizaciju velike hrvatske državne firme. U grudnjaku imam listove zelja jer smanjuju mogućnost upale za vrijeme dojenja. Za one koji nisu upoznati; ako se na vrijeme ne isprazni mlijeko, dolazi do vrlo bolne upale. U jednom trenutku počinje curiti mlijeko samo od sebe, molim Boga da nitko ne primijeti. Imam srećom sako pa sjedim u nadi da neće biti vidljivo. Sastanak traje u vječnost.
Nakon toga jurim kući na stanku za dojenje. Prepustila sam drugi dio porodiljnog dopusta svom suprugu, a ja radim uz stanku za dojenje koja traje 2 sata dnevno u radno vrijeme. Dolazim i čim podojim svoju bebu, već moram natrag kako bih stigla u ta dva sata doma i natrag u ured. Trebala bih završiti s poslom u 16h, ali ide sastanak za sastankom. U tijeku je takozvani ‘due diligence’. Stižu jedni konzultanti, stižu drugi konzultanti, a mi radimo redovne poslove i njima pripremamo podatke koje će koristiti kao pripremu za preuzimanje firme.
