Kad je bila djevojčica Ana-Maria Olujić stalno je mijenjala ideju o svom poslu iz snova. Jedno je vrijeme jako htjela raditi u uredu, baš kao što radi njezina mama, a kao tinejdžerica je htjela sve samo ne to. Uvijek su joj se vrzmale različite ideje po glavi, a stalno je pronalazila nove interese kojima bi se zaokupila. Kad je upisivala srednju školu, u svom rodnom Zagrebu, upisala je gimnaziju jer nije znala što bi drugo. Nakon gimnazije, opet ista priča. Otišla je na ekonomiju jer to uvijek dobro dođe, a dobra je s brojevima pa zašto ne. A onda je završila u – programiranju. I to gotovo samouko. Danas radi u Combisu, prvoj kompaniji koja joj je pružila priliku da se razvije u svom željenom smjeru.
„Prijateljica s faksa viđala se s dečkom koji je bio programer. I onda se ona zainteresirala za to pa ‘uvukla i mene’“, prisjeća se Ana-Maria.
