U Hercegovinu se ne ulazi naglo. Ona počinje postepeno. Negdje iza Konjica, kada planine postanu grublje, kamen svjetliji, a zrak odjednom topliji i mirisniji.
Uz cestu se pojavljuju štandovi sa trešnjama, smokvama i medom. Stariji ljudi sjede u hladu ispred kamenih kuća, polako razgovaraju i pozdravljaju svakoga ko prolazi. Niko ne djeluje kao da negdje kasni.
Hvala na interesu za naš sadržaj, registrirajte se za nastavak čitanja.
