Živimo u svijetu u kojem rijetko imamo vremena obraditi ono što nam se događa. Informacije stižu brže nego što ih možemo razumjeti, vijesti se gomilaju, a pažnja se stalno prebacuje na sljedeće. U takvom ritmu pisanje se sve češće pojavljuje ne kao hobi, nego kao način da mozak ponovno uspostavi red.
Terapijsko pisanje ne traži talent, stil ni „prave” riječi. Njegova vrijednost ne mjeri se konačnim rezultatom na papiru, nego onime što se događa u mozgu dok pišemo. Naime, kad iskustvo pretvaramo u rečenice, mozak je prisiljen stati, usporiti i dati strukturu onome što je dotad bilo kaotično.
Hvala na interesu za naš sadržaj, registrirajte se za nastavak čitanja.
