Coach

Podignut spomenik obitelji Zec. ‘Često prebacujemo krivicu, a rijetko preuzimamo odgovornost’

Podignut spomenik obitelji Zec. ‘Često prebacujemo krivicu, a rijetko preuzimamo odgovornost’

Sedmi je prosinac. Mrak je. Od zavoja do zavoja izmjenjuju se duga i kratka svjetla automobila koji se penje po Sljemenu – ide na Adolfovac. Pod tim svjetlima snijeg kao da svjetluca, kao da je tlo posuto sitnim šljokicama, a dolje u daljini svjetluca i grad na koji panoramski puca pogled. Lijepo je. Baš je lijepo. Aleksandra Zec prošla je ovim putem prije 32 godine – ona zasigurno nije stigla razmatrati kako snijeg svjetluca, a Zagreb uspavano treperi. Njoj su glavu zaokupljale druge misli. Tko je ovih petero koji su mi ubili tatu? Kamo vode mene i mamu? Hoću li više ugledati brata i sestru? Gdje su oni?

“Djevojčica je izašla kroz vrata, ruke su joj bile zavezane. Međutim, padao je snijeg pa je ona počela posklizavati na snježnom tlu. Podigao sam je u naručje i nosio je… Netko mi je rekao da joj vežem oči, uzeo sam komad plahte koji joj je visio oko vrata… Nakon toga sam se okrenuo i nisam htio gledati. Potom sam čuo više pucnjeva. Kada sam se ponovno okrenuo, u Munibovoj ruci vidio sam Heckler”, priznao je Siniša priznao je Rimac – jedan od petorice koji su upali u dom obitelji Zec na zagrebačkoj Trešnjevci i zauvijek promijenili sudbinu onih koji su te večeri mirno pošli na počinak.

Hvala na interesu za naš sadržaj, registrirajte se za nastavak čitanja.

Postanite dio Women in Adria Networka

Pogodnosti za članice

  • Edukacije po povoljnijim uvjetima
  • Prioritetni pozivi na događaje
  • Umrežavanje i razmjena iskustava
  • Vidljivost kroz članke i autorske sadržaje
  • Mogućnost izlaganja pred ciljnom publikom
  • Promocija na društvenim mrežama
  • Pogodnosti partnera za karijeru i biznis
This site is registered on wpml.org as a development site. Switch to a production site key to remove this banner.