Svaka promjena treba krenuti od nas samih pa tako i ona vezana uz hranu. Za početak je važno osvijestiti ono kako danas živimo jest ukupan zbroj svih utjecaja obitelji, društva i odgoja. Većinu toga što volimo ili ne volimo razvili smo upravo zbog tih utjecaja. Stoga se važno zapitati: ako sam ja zbroj svih tih utjecaja (s kojima često teško izlazim na kraj), kako je tek onda mom djetetu?
Sav “kaos” koji nosimo u sebi odgojem prenosimo na svoju djecu. Naše prehrambene navike i ne-ljubav prema hrani (i općenito životu) naša djeca doslovce kopiraju u svoj život jer smo mi za njih glavni i najvažniji uzori. Oni u nas imaju bezgranično povjerenje i bezuvjetnu Ljubav. Rezultat su misli poput “ako moja mama tako u žurbi priprema hranu i najčešće joj je izvor nelagode, nervoze i stresa, najbolje je – ne jesti tu hranu!”
