Bio je to apsolutno najgori trenutak u životu za takav jedan pothvat. Najgluplja moguća odluka. U podstanarstvu, s jednom hiperaktivnom prvašicom koja riječ, slovo, broj neće da napiše bez da ja sjedim s njom za stolom i aplaudiram. Jednim malim puzačem od godinu dana što samo što se nije ustao na noge i, znam po iskustvu s prvim djetetom, počeo lomit sve čega se dohvati. I mučninama uzrokovanima trećom trudnoćom… Uopće poć se informirat o tome, a kamoli upisat doktorat!
Da ne spominjem još i posao na radiju od 6 ujutro za koji se treba budit s pticama pjevicama u 5. Financije – godina je naime koštala 20 tisuća kuna, a ima ih tri. Pa dodaj tome još kupovanje knjiga. A gdje su još putovanja, jer u Dubrovniku nema ni fakulteta prava, a kamoli doktorata!
