„Članke o promijeni Zakona o radu niti ne čitam. To ne spada pod vijesti već pod crnu kroniku“, riječi su koje izlaze iz usta moje prijateljice i sugovornice u ovom članku (čije ime, kao i ime druge sugovornice, je u tekstu promijenjeno). Kako kaže stih Čorbine pjesme, tom rečenicom me „sasjekla ko mačem“. Pitam se u kakvom to sustavu radimo (i živimo) kada se izmjene Zakona o radu gledaju kao crna kronika. Zakona koji bi trebao štititi radnika.
Svako malo upoznam nekoga ili čujem priču o nekome tko je zbog lošeg radnog iskustva razvio averziju ili „strah“ od povratka na posao. Ne govorim ovdje o lošim uvjetima rada u obliku šefa koji ne zna što hoće, kolege koji vam stalno nešto podmeće ili duljih radnih sati. Ovdje je riječ o ozbiljnom narušavanju fizičkog i psihičkog zdravlja osobe te rađanju averzije ili čak straha od povratka u radno okruženje.
