Hrvatsku državu možemo zamisliti kao živi organizam. Poput onog starog francuskog “La vie, la vie” crtića, kao tijelo s organima, udovima, mnoštvom individualnih stanica i – barem deklarativno – s mozgom. Svašta se otkriva kada je tako promatramo. Radi se o relativno mladom organizmu, no već pokazuje određene znakove staračkih boljki. Organi baš ne rade kako spada, udovi su malo ukočeni, stanice malo iscrpljene, a mozak… evo cijeli tim stručnjaka ga traži, znamo da mora negdje biti, samo ga još ne nalazimo.
Jedan od ukočenih udova definitivno je nesretno pravosuđe. Cijela pravna država kao da zapinje od najnižih do najviših razina. Tragamo tako za nekim malignim izraslinama, na primjer uznapredovalim ilegalnim gradnjama na zaštićenim područjima, poput 700 samoniklih vikendica pored rijeke Drave, no naš imunosustav slab je u odgovoru. Evo, uz Varaždinsko jezero ovih dana kreće rušenje ovih uljeza u našem organizmu, no neki kao da su ipak otporni.